Naši stari nisu mnogo vjerovali slučajnostima u prirodi. Znali su kada treba sijati, kada brati, kada ostaviti zemlju da odmori. Poznavali su je mnogo prije nego što smo počeli da govorimo o njenim saponinima, flavonoidima i biljnim ekstraktima.

Za njih je ona bila jednostavno – proljećni cvijet i biljka za kuću. Kad se pojavi jagorčevina, zima više nema posljednju riječ. Postoji nešto posebno u prvim proljećnim cvjetovima. Poslije mjeseci sive zemlje i golih grana, odjednom se pojavi boja. A jagorčevina nije bilo kakva boja. Njeni cvjetići su žuti, gotovo zlatni, kao da je neko na zelenu stabljiku objesio nekoliko malih zvončića od sunca. Zato i ne čudi što su je ljudi kroz vijekove vezivali za sunce, svjetlost i buđenje prirode.

Njeno latinsko ime je Primula veris. Primula dolazi od latinskog primus – prvi. I zaista, ona je među prvim glasnicima proljeća. Možda su zato stari ljudi u njoj vidjeli nešto više od obične biljke. Jer kada dugo traje zima, čovjek ne gleda isto na prvi cvijet. On ga dočeka kao vijest.

Kako je prepoznati na proljećnoj livadi

Jagorčevina je višegodišnja zeljasta biljka sa kratkim podankom i brojnim tankim korjenčićima. Duguljasti, naborani listovi okupljeni su pri zemlji u rozetu. Iz nje se uzdiže bezlisna cvjetna stabljika, najčešće visoka oko 20 do 30 centimetara, sa skupinom žutih cvjetova koji blago mirišu na med. Raste na sunčanim livadama, proplancima, uz rubove šuma i među grmljem. U zavisnosti od nadmorske visine i vremena, cvjeta od ranog proljeća do maja.

Cvijet za koji su govorili da nosi ključeve

Postoji jedna stara legenda koju je teško ispričati, a da kod čovjeka ne probudi neki topao osjećaj. Kažu da je Sveti Petar jednom ispustio ključeve od nebeskih vrata. Ključevi su pali prema zemlji, a na mjestu gdje su dotakli tlo nikla je jagorčevina. Pogledate li njene cvjetove, lako ćete razumjeti zašto je legenda nastala. Više cvjetova na jednoj tankoj stabljici zaista podsjeća na mali svežanj zlatnih ključeva. Zbog te priče jagorčevina je u nekim krajevima Evrope dobijala imena povezana sa ključevima i Svetim Petrom. A ima li ljepšeg objašnjenja za prvi proljećni cvijet od toga da je upravo on ključ kojim se otvaraju vrata proljeća?

I bake su znale za njen čaj

Jagorčevinu sutradicionalno koristile kod kašlja. Danas se ta tradicija može objasniti i kroz sastojke biljke: saponini pomažu da gusti sekret u disajnim putevima postane lakši za izbacivanje. Zato je njena najpoznatija uloga pomoć pri iskašljavanju kod prehlade, naročito kada kašalj prati nakupljena sluz.

Šta nam o upotrebi govori tradicija

Međutim Jagorčevina ima širu upotrebu: kod reumatskih tegoba, glavobolje, nervne napetosti i nesanice, kao i u mješavinama za mokraćne puteve. U narodnim zapisima pominju se još giht, neuralgije, vrtoglavica, tremor, kamen u mokraćnoj bešici i zauške. Opisane su i spoljašnje primjene, poput obloga kod bolnih zglobova, modrica, sunčanih opekotina i bubuljica, te ispiranja usta kod tegoba sa desnima i zubobolje.

Berba koja čuva naredno proljeće

Prema starim zapisima, cvjetovi se sakupljaju u proljeće, a podanak sa korijenjem u jesen. Cvjetove treba pažljivo osušiti na prozračnom mjestu, zaštićenom od vlage, i čuvati suve, dobro zatvorene i sklonjene od svjetlosti. Ipak, prije svake berbe najvažnije je pouzdano prepoznati vrstu. Vađenje korijena uklanja cijelu biljku, pa prednost treba dati bilju iz kontrolisanog uzgoja i provjerenog izvora. Livadi treba ostaviti dovoljno cvjetova da razviju sjeme i dočekaju novo proljeće.

Upravo takve cvjetove I jagorčevine Herbal Montenegro sakuplja i čuva za vas uskoro naš premium organski čaj.

Ali jagorčevina nije samo za čaj

U starim kuhinjama proljeće se nije samo gledalo. Jelo se.

Jagorčevina se može naći u proljećnim salatama, kao dekoracija kolača ili u jednostavnom sirupu. Može se napraviti i nešto što izgleda gotovo nestvarno – kandirani cvjetovi.

Stari zapisi pominju i mlade listove u salatama, varivima i zeljanicama. Za kuhinjsku upotrebu potrebno je pouzdano prepoznati jestivu vrstu i koristiti biljke iz čistog, provjerenog izvora. Ukrasne primule iz cvjećare nijesu prikladan izbor za jelo.

Za kandiranje se koriste samo cvjetovi provjerene jestive vrste, a ako postupak uključuje bjelance, ono treba da bude pasterizovano. Cvjetovi se pažljivo premažu, pospu finim šećerom i ostave da se osuše.

Odjednom više nemate samo cvijet. Imate mali proljećni ukras koji izgleda kao da je napravljen od kristala.

Med koji miriše na proljeće

Postoji i jednostavnija ideja. Cvjetovi jagorčevine mogu se koristiti za aromatizovanje meda. U čistu teglu stave se čisti i potpuno suvi cvjetovi, a preko njih se sipa med.

Za takvu aromu koriste se pravilno osušeni cvjetovi provjerene jestive vrste i čist pribor. Svježi cvjetovi mogu unijeti vlagu u med, pa domaću pripremu ne treba smatrati automatski pogodnom za dugo čuvanje.

Nakon nekog vremena med poprimi nježnu cvjetnu aromu. To nije lijek i ne treba ga tako predstavljati. To je nešto drugo. Mali način da sačuvate dio proljeća za kasnije. Jer možda je to i najveća tajna svih biljnih pripravaka koje su pravile naše bake:

Nisu pravile samo lijekove – pravile su uspomene.

Ako je sretnete ovog proljeća

Nemojte je odmah ubrati. Zastanite. Pogledajte je. Pogledajte koliko je mala, a koliko je dugo ljudi pamte. Sjetite se svih onih žena koje su nekada brale bilje u zoru. Svih baka koje su imale svoje male platnene vrećice pune osušenih biljaka.